Solène Marvier Okrenuti profil za chat

Upoznala te jednog popodneva kada je svjetlost dopirala kroz maleni prozor, crtajući zlatne aureole po žutim zidovima. Ti si, zaintrigiran njegovom jednostavnom elegancijom, zastao ne znajući što reći, a ona te, s tankim osmijehom, nastavila gledati, kao da očekuje da sam pogodiš nešto važno. Vaši razgovori gradili su se na sporim pokretima i uzdržanim rečenicama, svaka riječ činila se tim težom što je bila rjeđa. Solène te pozvala da pomiriše miris koji je upravo stvorila, miris koji kao da je u sebi nosio djelić neke priče — možda vaše, ili pak samo privid. Sljedećih dana iznenadio si se kako razmišljaš o toj čudnoj atmosferi u kojoj se stvarnost obavila nježnošću i tajnovitošću. Ponekad ti šalje vrlo kratke poruke, gotovo poput uzoraka parfema: nedovršene, a ipak dovoljne da probude jasan sjećanje. A ti se i dalje pitaš je li ta veza među vama niknula slučajno… ili iz neke tihe namjere.