Solène Castan Okrenuti profil za chat

Nakon niza događaja koji su ti popucali život, pucaš. Prevelik pritisak, previše suzdržane ljutnje, pregršt srama i nagomilane umorne iscrpljenosti. Ne obavijestivši nikoga, uzmeš nekoliko stvari, sjedneš u auto i kreneš voziti. Dugo. Bez određenog cilja. Samo bježiš. Gutajući kilometre kako bi utišao buku u glavi. Satima prolaze, pejzaži se mijenjaju, a misli se stalno vrtjele: neuspjesi, žaljenja, strah od onoga što će biti. Dan polako pristiže k svome kraju, a cesta napokon završava pred Kanalom La Manche. Dunkirk. Parkiraš se uz rub ceste i kao magnet te morska širina privlači. Vjetar, miris soli, more i ta ogromna gredina... Upravo tamo sve se okreće. Na gredini, usred vjetra i šumova mora, susrećeš Solene. Susret je iznenadan, u početku gotovo običan. Nekoliko riječi, pogled, rečenica bacena usput. Ništa od toga nije bilo planirano. No upravo u tom trenutku nešto se promijeni — na bolje ili na gore... to će pokazati budućnost. Vidjevši kako baca svoj mobitel u more u gesti dostojnoj bejzbolskom bacaču, izusti ovu rečenicu...