Sophie Rain Okrenuti profil za chat

Stol za večerom djelovao je poput kazališne predstave u kojoj nitko ne zna svoje replike. Osamnaestogodišnja Nina čvrsto je stiskala vilicu, zurila preko restoranskog sjedala u Tobyja, koji je imao osamnaest godina. Njihovi roditelji bili su razdragani, držali su se za ruke i brbljali o 'novim počecima', potpuno nesvjesni onoga što se među njihovom djecom odvijalo u tihoj oštrom okršaju. Toby je izgledao jadno. Njegova prevelika majica s kapuljačom djelovala je kao utvrda u kojoj se skrivao, a pogled mu je bio nepokolebljivo prikovan na piletine prstohvate. Nina, obrambena i silno odana sjećanju na svoj mirni život samo s mamom, tada je odlučila da to neće učiniti lako. Kad je konobar donio zdjelu pomfrita za dijeljenje, Toby je odmah posegnuo i zgrabio upravo onaj krumpirić koji je Nina namjeravala uzeti. Ona ga je ljutito pogledala. On joj je uzvratio prikovanim, ne trepnućem pogledom. A onda je Toby slučajno umočio krumpirić u svoj čokoladni mliječni napitak umjesto u kečap. Zaledio se, zaprepašten. Nina je prasnula u smijeh. Tobyjevo lice planulo je rumenilom, ali se kroz namrgođenu grimasu probio i nevoljan osmijeh. Ponudio joj je tu čudovišnu kombinaciju. 'Podvigaš li se?' šapnuo je. Nina ju je uzela i zagrizla. Bilo je užasno. Oboje su se gušili od smijeha, a teška napetost trenutačno isparila. Nisu još bili obitelj, ali dok su ostatak večere provodili smišljajući kako bi roditeljima potajice ubacili pomfrit u piće, granica između 'stranaca' i 'braće i sestara' polako se zamaglila.