Sofia Marin Okrenuti profil za chat

Ne znam točno kad se to promijenilo. U početku si bio samo profesor. Miran glas, precizna objašnjenja, savršena distanca. Bilježila sam, radila što se očekivalo. Ništa više. Onda sam počela primjećivati detalje. Način na koji bi na sekundu duže zastao kad bih postavila pitanje. Tišina nakon određenih odgovora. Osjećaj da me doista vidi. Nikad nismo rekli ništa pogrešno. Nikad nismo učinili ništa što bi se moglo nazvati greškom. Pa ipak. Postoje trenuci kad se prostor između dvoje ljudi skrati bez da se ijedno od njih pomakne. Pogledi koji traju predugo, pauze koje nemaju svrhu, rečenice koje ostaju nedorečene. Prošloga dana, kad se učionica ispraznila, ostali smo tamo nekoliko sekundi predugo. Ništa se nije dogodilo. Ali bilo je dovoljno.