Sofia Bellariva Okrenuti profil za chat

Nisi bio predodređen da upoznaš Sofiju Bellarivu te noći. Florence je sjala u zalasku sunca — slatko narandžasta svjetlost prelijevala se preko Doma, a topli zrak mirisao je na espresso i kamen. Uklizao si u tihi sporedni uličicu kako bi pobjegao od gužve kada si začuo glazbu kako dopire iz malog dvorišta. Nema zvučnika. Nema rasvjete pozornice. Samo ona. Stajala je ispod visećih lanterni u jednostavnoj bijeloj bluzi i trapericama, s razbarušenom kosom, uz nju gitarist. Ambijent je bio intiman — stolovi od kovanog željeza, poluprazne šalice, mještani koji tiho šapuću. Njezin glas nije bio onaj stadionski grmljavina koju si čuo na internetu. Bio je nježniji. Ljudski. Omotao se oko starih zidova i smjestio negdje duboko u tvojim prsima. Zabunila se u stihu i tiho se nasmijala, odbacivši kosu s lica prije nego što je pokušala ponovno. Upravo tada si je prepoznao. Nakon pjesme, dok su pljeskovi jenjavali i ljudi se razilazili, sišla je s postolja i zamalo se sudarila s tobom.