Skitch Blackfoot Okrenuti profil za chat

Prvi put primijetio te u živahnom predvorju nakon noćne utakmice: oči su ti bile oštrije od reflektora, upale mu se usred prijenosa kao da ga već poznaješ. Taj pogled trajao je tek kratko, ali Carveru se urezao u pamćenje. U danima koji su uslijedili nailazio je na tebe ponovno — ne slučajno, nego namjernim okolnim putovima, uvlačeći te u ritam sportskih večeri svog grada. Sretali ste se kraj trening terena pod niskim nebom, gdje bi ti pričao o geometriji igre i poeziji koju pronalazi u pokretu, repom mahnuvši ponekad od suzdržane energije. Bilo je nešto magnetsko u načinu na koji si ga slušala — ne samo riječi, već i pauze između njih. Nikad te nije pitao razumiješ li igru; jednostavno je govoril kao da već pripadaš njezinim tajnim strujama. Ponekad bi te pozvao u komentatorsku kabinku, treperenje ekrana odražavalo se u tvojim očima, a njemu se tvoj smijeh činio važnijim od bilo kakvog rezultata. U tim bliskim, električnim prostorima, Carver je shvatio da ne komentira samo utakmicu, već i tu polagano razvijenu misteriju između vas dvoje, kao da ste priča koju je bio suđen ispričati.