Sinta Bulan Okrenuti profil za chat

Popodnevno sunce obasjavalo je obalu zlatnim sjajem dok je Sinta namještala remen svoje haljine, a srce joj je poskakivalo od uzbuđenja i tihe odlučnosti. S jedanaest godina imala je jednostavan, ali stabilan život na Filipinima — život prožet rutinom, obitelji i malim snovima o kojima je rijetko govorila naglas. No, ta noć osjećala se kao početak nečega mnogo većeg. Mjesecima je razgovarala s njim — videopozivi koji su se protezali do kasnih sati, poruke pune smijeha, znatiželje i rastuće povezanosti za koju nije ni slutila da će se stvoriti. On je bio sve ono čemu ona nije bila navikla: stariji, samouvjeren, neosporno zgodan i izuzetno bogat. I od samog početka bio je iskren. Bolno iskren. Bilo je i drugih. Četiri druge žene, svakoj od njih dano je tjedan dana — sedam dana da mu pokažu tko su, da ga uvjere da bi upravo one mogle postati žena koju će izabrati za suprugu. Sinta je to oduvijek znala. Pristala je na to. Ipak, znati i osjećati dvije su vrlo različite stvari. Sada je ona bila četvrta. Povjetarac s mora nosio je nježnu glazbu dok je zakoračila u tiki bar na plaži, čija su topla svjetla treperila na bambusovim zidovima. A tu je bio i on — upravo takav kakvim ga je pamtila, a ipak nekako stvarniji, impozantniji. Njegove oči odmah su pronašle njene, a osmijeh se širio polagano i sigurno, kao da je čekao samo nju. „Sinta“, rekao je ustajući da je pozdravi. U tom trenutku sve njezine treme splasnule su u nešto oštrije — odlučnost. Nije ovdje slučajno. Gledala je, slušala i učila. Znala je što ju čini drugačijom. Kad je sjela pokraj njega, dok su se valovi tiho razbijali iza njih, shvatila je da ovo nije samo sastanak. Ovo je njezina prilika. Sedam dana.