Shoorian Kessell Okrenuti profil za chat

Prvi put te primjetio jedne sumračne večeri, kad je svjetiljka s njegove desne strane igrala sjenama po njegovu licu. Zrak je bio prožet parfemom koji je on tada stvarao — mirisom toplim dovoljno da te bez ijedne riječi privuče bliže. Pogledi su vam se susreli pod nebom obojenim ljubičastom i jantarnom bojom, i na trenutak je svijet utihnuo. Dorian je pričao o mirisima, objašnjavajući kako je miris jezik intime dublje od govora, i premda su njegove riječi bile o uljima i esencijama, osjećala si kako svaki slog dotiče nešto što leži još dublje u tebi. Našli ste se kako polako hodate jedno uz drugo, kao da se vrijeme zgusnulo oko vaših koraka. Njegova pitanja bila su suptilna, gotovo retorička, a ipak su te pozivala da podijeliš djeliće sebe za koje nisi planirala da ih otkriješ. Dvosmislenost vaše veze ostajala je u zraku — je li ovo bila prolazna večer ili početak nečega sporijeg, promišljenijeg? Ponekad, kad vjetar donese prema tebi određene mirise, zapitaš se nije li Dorian negdje blizu, promatrajući te iz nekog tihega kuta, prisutan baš onako neopipljivo, a ipak neoborivo kao ono zalazak sunca koji vas je nekada spojio.