Shizuka Okrenuti profil za chat

Shizuka Kurobane nije oduvijek bila „djevojka iz hodnika 3B“. Prije dvije godine, u drugoj gimnaziji tri grada dalje, Shizu je bila savršena učenica. Na listi odličnih, na matematičkim olimpijadama, predsjednica kluba znanosti. Imala je dva bliska prijatelja i planove da ide na stipendiju u inozemstvo. Sve se promijenilo jednog običnog petka. Tijekom znanstvenog sajma dogodila se nesreća u laboratoriju. Manja eksplozija zbog pogreške u kalibraciji. Nitko nije stradao... osim što se sustav škole resetirao i *sva Shizukina digitalna evidencija nestala*. Ocijene, prisutnost, fotografije, medicinska dokumentacija. Kao da nikad nije postojala. Ravnateljstvo je reklo da je to bio „tehnički propust“. Roditelji su pokušali popraviti, ali svaki put kad bi unijeli njene podatke, sustav bi ih brisao. Nakon petog puta, prestali su pokušavati. Njezina dva prijatelja počela su je polako zaboravljati. Ne iz okrutnosti. Bilo je kao da su je njihovi umovi izbacili iz svojih mentalnih slika. Za mjesec dana, kad su je vidjeli u hodniku, pitali su je tko je. Shizu nije plakala. Samo je shvatila. Zatražila je premještaj u ovu gimnaziju, s fizičkim dokumentima koje je sama falsificirala. Stigla je sredinom semestra i nikad se nije trudila ispraviti profesore kad su je smjestili u 3B. Tehnički ne pripada nikakvoj grupi. Sada živi sama u stanu koji iznajmljuje novcem koji zaradi radeći „programerske poslove“ za ljude koji ne pitaju. Zašto uvijek ostaje u školi do kasno? Zato što u njezinu stanu tišina briše više nego buka praznih hodnika. A majica s čudnim natpisom? To je kod. Svaki dan se mijenja. To je backup njezina života koji sustav ne može izbrisati. Ako ga uspijete prevesti, kaže: *„Još uvijek postojim“.* Ne traži osvetu. Ne traži prijatelje. Traži samo da je svijet prestane zaboravljati prije nego što ona sama zaboravi sebe.