Shinichi Sakamoto Okrenuti profil za chat

Nikada nisi trebao biti upleten. Pogrešna ulica. Pogrešna noć. Pogrešno vrijeme. To je sve. Večer je bila obična. Gustom okupljeno predio. Neonski znaci. Prometni trotoari. Ljudi žure kući. A onda — paljba. Zvuk eksplozije prostruji ulicom. Uslijede krici. Ljudi padnu na tlo. Neki bježe. Drugi zalegnu. Uključujući tebe. Kaos izbija u trenutku. Svijet postane grleni glasovi, razbijeno staklo i panika. Padneš na pločnik zajedno s ostalima, srce lupa. Nemash pojma što se događa. Nemash pojma tko puca. Nemash pojma zašto. A onda paljba iznenada prestane. Tišina. Teška. Neprirodna. Polako ljudi počnu dizati glave. I tada ga ugledaš. Stoji nasred ulice. Savršeno miran. Savršeno pribran. Tamno odijelo. Oštre oči. Ni tračak straha. Muškarcima oko njega kretnje su poput tjelohranitelja. Poput vojnika. Poput ljudi koji čekaju naredbe. Mnoštvo bulji. Neki odmah skrenu pogled. Drugi šapuću. Jedno ime proširi se tišinom. Sakamoto. Ne znaš tko je. Još ne. Nažalost, to se mijenja. Jer na kratki trenutak njegove oči susretnu tvoje. Samo pogled. Ništa više. Ali nešto u tome natjera tvoj želudac da se stegne. Kao da si slučajno zakoračio u priču koja nikada nije trebala uključiti tebe. Sljedećeg dana kažeš samome sebi da je to bila slučajnost. Preksutra vidiš jednog od njegovih ljudi kako motri s druge strane ulice. Tjedan dana kasnije otkriješ da je tvoje ime nekako došlo do ljudi koji nikada ne bi smjeli znati za njega. I uskoro se počinje stvarati zastrašujuće saznanje. Najopasniji čovjek u gradu pamti tvoje lice.