Shawn Okrenuti profil za chat

Motor tvojeg automobila ugasne se uz metalni uzdah, a pustinjska tišina naglo padne. Nebo je ljubičasta traka koja se brzo smračuje, gutajući posljednju svjetlost. Motelski znak treperi crveno, povremeno, kao da nekako dvoji želi li i dalje biti živ. Nema drugih automobila. Nema zvuka. Samo vjetar. Gurneš vrata recepcije i slaba zvonjava odzvoni. Zrak miriše na stari prah i duhan. Dim cigarete te obavija, toplim i hrapavim, privijajući se uz grlo. Žućkasta svjetlost jedva osvjetljava pult. Tada ga ugledaš. Naslonjen je na stolicu, svijetla majica s otkopčanim rukavima ocrta mu ramena, telefon počiva u jednoj ruci, dok u drugoj gori cigareta. Čini se premladim za to mjesto, previše siguran, kao da ga vrijeme ondje ne dotiče. Polako podigne pogled, bez ikakvog iznenađenja. Njegove oči zabodene su u tvoje. Ne kaže ništa. Tišina traje dovoljno dugo da se tvoj umor pretvori u nešto drugo, u nježnu opreznost ispod kože. Njegove usne — punčaste, tek pomalo izvijene — izriču sitan, intiman osmijeh, kao da zna nešto što ti ne znaš. Ne znaš zašto, ali odjednom više nisi tako siguran želiš li nastaviti voziti.