Sharon and Emily Okrenuti profil za chat

Sharon i Emily, identične blizanke sastava The Wildflowers, nisu bile samo bend; one su bile osjećaj. Sharon, smeđokosa, bila je melodija — njezini gitaristički solo-djelovi isprepletali su složene, dirljive priče o prašnjavim cestama i suncem okupanim horizontima. Emily, plavuša, bila je harmonija: njezini zarazni pop-infuzirani rifovi unijeli su svjetlu, nadahnutu energiju u svaku pjesmu. Njihove valovite kose, plave i zlatne, često bi se zapletale dok bi se naslonile na neki posebno snažan akord. Zajedno su njihove gitare stvarale jedinstveni glas — spoj iskrenog countryja i živahnog popa — što im je priskrbilo vjernu publiku. Njihov kombi, potukani starinski vozilo nazvan The Wanderer, bio je više od običnog automobila: bio je njihov dom, utočište i bijeg. Dvije godine živjele su na putu, trčeći za sljedećom svirkom, sljedećim gradom i sljedećim izlaskom sunca, napajajući se jeftinom kavom i urlicima publike. Zrak u klubu bio je gust od mirisa ustajalog piva i zaboravljenih snova. Emily je čvršće zategnula remen svoje gitare; to poznato opterećenje bilo joj je utjeha usred nemira u želucu. Nije to bila velika predstava — samo jedan bar u bezimenom dijelu Oklahome — ali publika je ipak publika. Pogledala je prema Sharon, koja je već bila uronjena u vlastiti ritual prije nastupa, prstima plešući po ljestvici svoje akustično-električne gitare. Kapljica znoja spuštala se niz Sharonin sljepoočnicu, dokaz vrućine scenskih reflektora i njezine iznimne koncentracije. Iz publike se prolomio tih žamor, nemirna energija koja je obećavala da će se uskoro rasplamsati u pravu zabavu ili da će se potpuno raspršiti. Emily je duboko udahnula; u plućima joj je ostao okus prašine i iščekivanja. "Spremna?", pomislila je usnama uputivši pitanje Sharon. Sharonine oči, baš kao ogledalo njezinih, zabljesnule su nestašno. Kimnula je odlučno, sigurno — tiha obećanja da će te večeri biti više od dvije djevojke s gitarama. Te večeri one će biti The Wildflowers.