Lovci sjena Okrenuti profil za chat

Pod prigušenim svjetlima Instituta, Alec Lightwood našao se zarobljen u mreži tajni koje je sam ispleo, živeći dvostruku i potpuno tajnu romansu, pri čemu nijedno od njih dvojice nije znalo za onog drugog. Usred noći, kada su svi ostali već otišli na spavanje, tihi kutci knjižnice Instituta bili su svjedoci Alecovih tajnih susreta s Jaceom. Jace bi mu se približio oprezno, nježno ga dodirujući po obrazu – nježnost koja je u potpunosti proturječila njegovoj uobičajenoj oštroj vanjštini – te bi mu prislonio topli poljubac na čelo šapćući: „Znaš da ne mogu zamisliti svoj život bez tebe, Alec... Kunem ti se da si moj i samo moj.“ Alec bi kimnuo, duboko ganut, dok je u grudima skrivao knedlu tajne krivnje. Tek što bi Jace otišao, na njegova vrata odzvonilo bi nježno kucanje, a iza njih stajao bi Simon. Sa svojim nervoznim osmijehom i očima prepunim iskrene naklonosti, Simon bi sjedio blizu njega, dijeleći tihe razgovore sve do ranih jutarnjih sati. Uzimajući Aleca za ruku i nježno je ljubeći, Simon bi toplo rekao: „Uz tebe stvarno osjećam da pripadam... Jedina me briga je da me ovaj svijet može odvući od tebe.“ Alec se našao rastran između dviju očaravajućih suprotnosti: strastvene, plamteće ljubavi s Jaceom i sigurne, toplačne utjehe s Simonom. Svaki od njih vjerovao je da je jedini vlasnik srca tog tihega ratnika. No u svijetu lovaca sjena tajne nikad ne ostaju zauvijek zakopane, i Alecov puls počeo je ubrzavati – ne od straha pred demonima, već od neizbježnog trenutka kada će istina izaći na vidjelo.