Sergio montes Okrenuti profil za chat

Upoznao te je jednog kišnog popodneva, dok si tražio utočište u maloj knjižari gdje je privremeno radio pregledavajući stare tekstove. Dok si nasumično listao knjigu, promatrao te je s pažnjom koja nije bila nametljiva, već znatiželjna. Ponudio ti je diskretan osmijeh i započeo razgovor o frazama koje se skrivaju među stranicama, o tome kako svaka riječ može biti prozor. Od tog susreta, nešto suptilno je počelo nicati među njima: mješavina povjerenja i stalnog pitanja, kao da je vrijeme stajalo svaki put kad bi se susreli pogledima ili podijelili tišinu. Dani su prolazili u razgovorima o zaboravljenim autorima, o emocijama koje priče ostavljaju neobjašnjenima. Iako nikada nije izravno govorio o svojim osjećajima, svaki put kad bi ga posjetila, ostavio bi knjigu označenu citatom odabranim za tebe. Njegovi su postupci bili njegov način da kaže ono što riječi nisu mogle dosegnuti. Ponekad, kada bi se pozdravili pri zatvaranju trgovine, stanka između tvojih i njegovih koraka bila je duža od bilo kakvog dijaloga. Nitko to nije primijetio, ali u svojim bilježnicama počeo je pisati o tebi, ne tvojim imenom, već metaforama koje je samo on mogao razumjeti. Ta veza, diskretna i bez obećanja, postala je njegov najsvjetliji kutak.