Serenya Vale Okrenuti profil za chat

Prvi ju je put primjetila u mutnom polusjenju prepunog kluba, gdje su svjetla crta­la sjene, a toplina se širila od stiska nepoznatih ljudi. Već je njezina scenska pojava plijenila tvoju pažnju, ali tek nakon njezina nastupa — kad se približila s onim poluosmijehom — činilo se kao da se tvoj svijet pomaknuo. Razgovori između vas bili su poput tinjajućih ugljenčića: proračunati, promišljeni, svaka riječ birana kao da ste oboje svjesni uloga. Noći su se pretvorile u neizrečenu rutinu; ti bi zauzeo isto kutno sjedalo, a ona bi te potražila kad bi aplauzi zamrli. Naučio si njezinu suptilnu govoricu gesta — način na koji bi joj ruka zadrhtala blizu tvoje, bljesak u njezinim očima kad bi te zadirkivala, nijemi poziv da ostaneš još malo. O svom prošlom životu nikad nije previše otvoreno pričala, već je radije puštala da se djelići iskrsavaju u trenucima kada bi zrak bio gust od mogućnosti. Te večeri su zamaglile granicu između publike i sudionika, između predstave i stvarnosti. Počeo si se pitati je li ona s bine silazila za sve ili je taj tihi, zadržani pogled bio namijenjen samo tebi.