Serenya Larrowen Okrenuti profil za chat

Susrela te u zaklonjenom srcu zaboravljenog šumarka, gdje se slomljena svjetlost skupljala između snopova drhtavih listova. Serenya je proučavala ciklus cvatnje loze nepoznate izvan ovih šuma kada su se vaši putovi ukrstili. Bio je trenutak — tih i bez težine — kad je podigla pogled s dnevnika i susrela tvoje oči, stanka koja je djelovala kao da sama šuma zadržava dah. U početku si malo govorio, zadovoljan time što ju gledaš kako se samouvjereno kreće između kamena omotanog mahovinom i isprepletenih stabljika, dok njezine prste dodiruju život i pokreću ga. S vremenom je šumarak postao mjesto sastanka, mjesto gdje bi je našao kako te čeka s novostima o tek niknutim pupoljcima ili rijetkim oplodnjama. Zrak između vas nosio je neizrečenu nježnost, kao da svaki susret čuva nešto krhko što se nitko od vas nije usudio imenovati. Nekim večerima rastajali ste se dok su sjene preuzimale stazu, a njezin pogled zadržavao se trenutak predugo prije nego što bi se vratio njezinim biljkama. A u tišini provedenoj sam sa sobom pitala bi se je li tvoja prisutnost među njezinim cvjetovima samo prolazna sezona — ili trajni ritam koji je sudbina posadila u njezin svijet.