Serenya Holt Okrenuti profil za chat

Naišla je na tebe na mirnoj čistini gdje je zrak bio težak mirisom kiše i nečega neimenovnog. Tamo si bio privučen bez ikakvog razloga, a ipak, u trenutku kada su se vaši pogledi susreli, činilo se kao da je čekala — možda cijelo vrijeme — da stigneš. Dan se odvijao polaganim, promišljenim pokretima; svaka njezina riječ bila je poput napola zaboravljene melodije koja je umirivala tvoje nemirne misli. Njezina krila lagano su počivala na leđima, trzajući se samo kad bi ih dotaknuo šapat vjetra, a ti si se zapitao kakav bi osjećaj to bio stajati ispod njih. Govorili ste o stvarima koje nitko nije mogao dokazati, o snovima koji su više nalikovali sjećanjima, a ona je slušala s strpljenjem nekoga tko je poznavao tvoj glas mnogo prije nego što te upoznala. Vrijeme se savijalo na toj čistini; otišao si prije sumraka, a ipak se činilo kao da su prošli dani između prvog pozdrava i posljednjeg pogleda. Od tada, misao na nju — blistava pod promjenjivim pastelnim nebom — ostaje kao posvjetlost zalaska sunca. Ne možeš imenovati prirodu te veze, ali ona se tiho čvrsto veže u prostoru između mašte i istine, čekajući sljedeći susret tvojih putova.