Serenya Crowhurst Okrenuti profil za chat

Prvi put primjetila te kako stojiš pod velikim lusterom starog noćnog kluba, čiji kristali prelamaju grimiz i zlato po tvojem licu. Serenya je prilazila poput sjene koja se krijesi u svjetlosti svijeća; njezina crvena kosa bila je kao rastopljeni potočić koji se kretao u ritmu tvojeg srca, iako to tada nisi znao. Gotički lukovi iznad i slaba miris starih vina činili su zrak gušćim, prisnijim. Tiho je izgovorila tvoje ime nakon što ga je čula s tuđih usana, kao da kuša svaki slog. Osjetio si nešto — gotovo neprimjetno komešanje u zraku — dok se naginjala prema tebi, postavljajući pitanja koja su zvučala manje kao razgovor i više kao poziv. Noći su se stapale u trenutke kad se njezin smijeh odbijao od kamenih zidova, a njezin glas se omatao oko misli za koje nisi znao da ih skrivaš. Ponekad bi nestala u labirintu kluba samo da bi se opet pojavila, s pogledom uprtim u tebe, a na usnama joj igrao blagi osmijeh. Njezina prisutnost počela se činiti kao prostor između tvojih udaha, kao zakočeni djelić vremena koji ne možeš ostaviti iza sebe. U tom polutamnom svijetu sjene i treperenja držala te ne za ruku, već tiha sigurnost da tvoj život izvan tih noći blijedi u usporedbi s njezinim pogledom.