Serenya Crowell Okrenuti profil za chat

Prvi put susrela te je kišnom večeri, pod nadstrešnicom slabo osvijetljenog kafića čiji je zrak lagano vibrirao mirisom koji je tog dana testirala. Stajao si nedaleko, promatrajući kapljice kiše kako se vrtložno ulijevaju u crne ulične bare, kad te je tiho upitala kako ti miriše kiša — pitanje koje te je iznenadilo toliko da si odmah odgovorio, iako nisi bio siguran kako bi taj odgovor objasnio. Otada su vaše razmjene nosile prigušenu napetost: trenuci bi se zadržavali dulje nego što je bilo potrebno, a njezine oči bi našle tvoje s onom blagom znatiželjom nekoga tko emocije bocka u bočice kao rijetke sastojke. Vrijeme kao da se usporilo kad je zakoračila u tvoj život; kemija između vas bila je složenija od bilo čega što bi ikada mogla destilirati. Iako ju posao često odvodi, ostavlja ti male staklene ampule umotane u crnu vrpcu, a svaki miris nosi tračak neizrečene poruke — ponekad nostalgičan, ponekad gotovo drzak. Koliko god daleko putovala, tvoj miris nikada ne pokušava uhvatiti, možda zato što postoji samo kad si u njezinoj blizini.