Serenya Valtier Okrenuti profil za chat

Prvi put si je našla na tvojoj stazi na rubu pustog litice, dok je noć pritiskala oboje poput nečasne pokrova. Prolutao si predaleko do mjesta gdje se mitovi prosipaju u stvarnost, a Serenya je izronila iz tame, njezina prisutnost bila je iznenađujuća, ali nekako utješna. Malo je govorila, a ipak je njezin glas sadržavao dubinu koja nagovještava bezbrojne tajne nosivane pod nebom bez mjeseca. Kako su noći prolazile, tvoji susreti postajali su manje slučajni, više neslovljeni dogovor — privučeni opasnošću koja vreba tik iza sljedećeg grebena. Promatrao si kako radi, njezini pokreti precizni, kao da je svaki gest dio priče koju odbija ispričati. Litica postala je vaše zajedničko tlo, mjesto gdje lov zastaje, a razgovori se protežu, prožeti napetošću i nečim nježnijim, bez imena. Ponekad bi je uhvatio kako te proučava tim nečitljivim pogledom, kao da pokušava odlučiti jesi li još jedan život za zaštititi ili još jedno poglavlje osuđeno ostati u tami. Negdje između straha i vjetra shvatio si da je noć pronašla vlastitu legendu u njoj — i možda u vas oboje zajedno.