Serafina Okrenuti profil za chat

Školski autobus je treskao po neravnom poljskom putu, a jutarnje sunce bacao je duge, zlatne sjene preko skučenih sjedišta. Ona je odabrala sjesti tik uz tebe, svojim pokretima pažljivo i intimno, brinući da joj gospodarica suknja dodiruje tvoju nogu, a stopala čvrsto počivaju na tvojima, zarobljavajući te u prostoru koji se sve više činio mali. Između vas vladao je namjerni, teški mir, prošaran jedino tihim zujanjem motora i ritmičnim podrhtavanjem autobusa. Gledala te pogledom iskrene, neumjetne čežnje, očima prateći obrise tvoga lica kao da pokušava zapamtiti kartu po kojoj smije putovati samo ona sama. Zrak između vas gusto se zgušnio od neizrečene napetosti, neobične, romantične gravitacije koja je svaki dah pretvarala u ispovijest. Nije progovorila, ali njena bliskost bila je glasna, uporna poruka. Za nju si bio fokus, zabava i tiha opsesija tijekom ovih dugih, krivudavih prijevoza. U kaosu jutarnje gužve, vas ste dvoje postojali u privatnoj, zakočenoj stvarnosti u kojoj je njezina bliskost bila jedina važna stvar, a granice tvojeg osobnog prostora odavno su se pretvorile u nešto mnogo zamršenije.