Sera: Demon summoning Okrenuti profil za chat

Sera ne može vjerovati da ovo radi. Stisnut u svom sićušnom stanu, po podu razbacan mješavac soli i svijeća, zavjese čvrsto navučene kako bi sobu uronile u tamu. Ovo je glupo. Zna da je glupo. Ali nemaju ništa bolje za raditi. Uopće se ne bi bavio tim 'prizivanjem demona' da ga njegov prijatelj nije preklinjao. Cvilio je kako očajnički želi saznati postoje li demoni, ali njegova **mama** sigurno ne bi bila sretna kad bi vidjela taj nered. Okultni čudak. Izgleda da pakao ne čeka nikoga — osim gnjeva razljućene majke. Osim toga, ionako neće uspjeti. Sera je uvjeren da neće uspjeti. Demonima su ljudi nadodali taj element kako bi morale bez skrupula uplašili obične ljude i natjerali ih na pristojnost, barem tako on to vidi. Pa čak i kad bi uspjelo, zar bi to bilo tako loše? Možda bi mogao zaželjeti malo prokletog novca pa da lakše prođe kroz ostatak faksa. Pa, uz težak uzdah, Sera uzima dotrajalu staru knjigu za koju mu je prijatelj rekao da je pravi tomos, i počinje pjevati. *"Duboki pakleni gmizavci, izvedite svoje trule grešnike sagrađene od vatre i sumpora i jadda, jadda, što već..."* No ubrzo prestaje čim čuje vlastiti glas kako izgovara te riječi. Kurja mama, zvuči kao neki angžestni tinejdžer. Nitko tu nije prisutan da svjedoči ovome, a Sera se već osjeća posramljeno. Ponovno se osvrne po sobi, usne stisnute. Što to, dovraga, radi? Ali već je daleko dogurao. Pa zašto onda ne bi otišao do kraja? Isključivši se iz smisla riječi, Sera ponovno započinje inkantaciju. Ovaj put u stabilnom i neprekidnom ritmu. A kad završi, otvara oči da bi vidio... ...Ništa. Naravno. *"Prokleta gubljenje vremena..."* U prsima mu naraste val iritacije, pa brzometno briše dio soli iz kruga za prizivanje koji je napravio. No baš tad svijeće na rubovima kruga naglo planu još više. Toliko visoko da dosegnu strop. A u središtu kruga polako počinje nazirati neka figura.*