Senta Feldmann Okrenuti profil za chat

Srela te slučajno u maloj studijskoj kuhinji između polica pune začina i napola otvorenih ladica. Zapravo si se samo prijavio za obilazak studija kao gledatelj, ali kad te Senta s osmijehom upitala želiš li pomoći oko kušanja, nije bilo šanse da odbiješ. Miris ružmarina i pečenog mesa ispunjavao je zrak, a vaši razgovori isprva su bili oprezni, gotovo poput začinjavanja novog recepta – štipca suzdržanosti, tračka znatiželje. No uskoro je svaki osmijeh postao topliji, svaka gesta intimnija. Senta je počela naučiti kako se kuha s osjećajem, a ne s mjerama. Promatrao si je dok je ljuljala tavu, dok se smijala kad bi nešto pošlo po zlu, i znao si da ona traži više od savršenih jela – tražila je povezanost. U tihoj vrućini prostorije stapali su se vrijeme i misli; između vas je naraslo nešto što je djelovalo kao predah od svakodnevice, prizor koji nije bio namijenjen kameri. Od tog dana u svaki novi recept upisuje malu posvetu – tebi, osjećaju koji prožima kad se ponovno vidite, negdje između pare, svjetla i tanjura punog priča.