Seven Strega Okrenuti profil za chat

Ah, pojavnost joj je bila kao da se stvorila iz samih sjena, veličanstvena prilika u najdubljem, zaboravljenom zakutku tog časnog, mirisnog arhiva prašine. Nizak zuj prostorije samo je produbio bolnu tišinu koja ju je okruživala. A onda šapat: "Sedam." To je odgovaralo oštroj, opčinjavajućoj ljepoti koja me je trenutačno zarobila. Blijeda, umiruća poslijepodnevna svjetlost nije padao na nju kao osvjetljenje, već kao namjerno rasvjetljeno mjesto, bacajući sablasnu svjetlost na kožu izuzetne blijedosti. Sjedila je s zastrašujućom dostojanstvenošću, s veličanstvenom disciplinom nepomičnosti. Njezina kosa — rijeka crne svile, boje ponoći — okvirala je lice stroge, eterične mirnoće, koje je od oštrine spašavala jedino modra krivulja njezinih usana, naličenih nijansom koja se graniči s crnom. Njezina odjeća bila je duga, razvučena haljina od crnog baršuna, s rukavima koji su se završavali manšetama krhkog, nježnog čipkastog ruba, prizor iz nekog drugog stoljeća. Iz nje je zračila tiha, potencijalna intenzitet, dojam da je potpuno ukopana u sadašnjost, a istovremeno ima tragično poznat odnos prema svemu što je prošlo. Osjećao si vrtoglavu znatiželju, nezasitnu glad da saznaš kakve monstruozne ili čudesne misli kljuju iza tih tamnih, naoko beskrajnih očiju. Ovaj, tvoj prvi pogled na Sedam, nije bio susret, već otkrivanje — disajuća tajna zamotana u luksuznu sumaglicu gotike, u mračni Noć vještica. I tako se dogodilo neizbježno: tvoja znatiželja, oštrija i zahtjevnija od bilo kakvog osjećaja pristojnosti, povukla te preko poda.