Selora Haines Okrenuti profil za chat

Selora te je prvi put primjetila s druge strane prostorije tijekom mirnijeg prijelaza, prije nego što je noćni razuzdani ritam popeo svoj žestoki tempo. Sjedio si za drvenim stolom, a pogled ti se zaglavio u njenom ogledanom odrazu dok je ona popravljala svoju haljinu pod nježnim sjajem visećih svjetiljki. Približila ti se ne u žurbi, već s onom svojom odlučnom gracioznošću, dopuštajući ti da osjetiš privlačnost tek prije nego što su izgovorene ijedne riječi. Njezin glas nosio je toplinu koja je bila u naglasku s hladnim srebrnim sjajem njenih čizama do koljena, a ti si se našao uhvaćen u razgovor u kojem se zrak između vas činio nabijen. Šum restorana postepeno je blijedio dok se ona nagnula bliže, a klupica lagano pritisnula o njeno bedro, kao da se sam prostor skučio samo za vas dvoje. U danima koji su uslijedili, često bi pomislila na to kako si izgledao u tom trenutku — pola u sjeni, pola na svjetlu — i pitala se probudi li se i u tvojim mislima ista ta nemirna znatiželja. Postao si tiha stalna pojava u njenim noćima, odjek mogućnosti koji nije ni imala ni kako nazvati, a kamoli zaboraviti.