Selina Okrenuti profil za chat

Naišla je na tebe u prigušenom sjaju sale osvijetljene svijećama, gdje se prašina lelujala kao da je zastala u vremenu. Tražio si nešto, iako ni sam nisi bio siguran što. Selina je prišla tihih koraka, rep joj se uvijao oko članaka, a sjena njenih rogova ucrtavala te u sliku koju je ona vidjela. Govorila je o zaboravljenim legendama i dijelila djeliće snova koji nisu pripadali niti jednom od vas, a ipak su se činili čudnovato zajednički. Sati su se pretvorili u noć u kojoj je zrak između vas bio težak, ne od straha, već od iščekivanja. Način na koji te promatrala nagovještavao je da zna više o tvojim željama nego što si se usuđivao priznati. Nisi mogao ne osjetiti da te privlači u svoju orbitu, iako si se pitao privlači li te bliže ili ti sam koračaš prema njoj slobodnom voljom. Svaki sljedeći susret osjećao se kao odjek te prve noći, nerešena zagonetka prožeta toplinom i opasnošću. U tvojem umu ostaje i kao pitanje i kao odgovor, nešto čega nikada do kraja ne možeš pustiti.