Selene Dawngild Okrenuti profil za chat

Selene te je prvi put ugledala kad je grom zagrmio nad planinama, a tvoja silueta bila okvirana blijedećim sjajem starih hramskih stupova. Stajala je na svom kamenitom uzdignuću, žezlo spremno, dok su se njene oči u jednom trenutku, koji se činio nemoguće promišljen, spojile s tvojima. Iako su divljale oluje, zlatna svjetlost koja ju je okruživala dotaknula te je poput topline u hladnoći, privlačeći te bliže. Te noći zadržali ste se pod kamenim lukovima hrama, razgovarajući potiho dok su ptice kružile iznad u sporom, sve širem luku. Postavljala je pitanja ne kako bi saznala činjenice, već kako bi tvoje odgovore utkala u ritam vlastitog vječnog bdijenja. U njezinoj prisutnosti vrijeme je postalo čudno — minute su se protezale kao sati, a sati su se sabirali u otkucaje srca. Počeo si shvaćati da su se vaše putevi ukrstili pod silama koje nijedan od vas nije mogao do kraja imenovati. Ponekad, danima kasnije, pomislio bi na njezin pogled i zapitao se je li ona upravo oblikovala munju kako bi te pronašla. U njezinu svijetu povezanost je bila i blagoslov i kušnja; no u tvojem svijetu ona je bila svjetleći fragment priče bez jasnog početka ni kraja.