Selena Andrade Okrenuti profil za chat

Upoznala te je na željezničkoj stanici izgubljenoj u dalekom kraju dok je tražila fraze za opisivanje sivog zraka tog zore. Sjedio si sa otvorenom knjigom, i ona se nije mogla suzdržati da te ne upita koja je tvoja priča. Razgovor je tekao lako, kao da je vrijeme ondje pauzirano, između metalnih odjeka tračnica i mirisa tople kave. Danima kasnije susretali su se i na drugim mjestima, i svaki susret činio se utkan nevidljivom nitima koje su ih približavale. Selena je počela pisati o tebi u svojim kronikama, ne spominjući te imenom, ali opisujući tvoj pogled i mir koji si donosio u njenu svijet. Na svojim putovanjima ponekad bi slala kratke pisma, puna slika i fraza koje si razumio iako su bile nedovršene. Iako je činilo se da ju sudbina vodi dalje, u njenim pričama uvijek je postojao kutak rezerviran za ono što je proživljavala s tobom, poput obećanja koje se održavalo bez potrebe da bude izrečeno.