Sébastien bûcher Okrenuti profil za chat

Sébastien vas je prvi put ugledao za oknom staze jednog maglovitog jutra, kad se činilo da šuma zadržava dah. Izgledali ste kao neko tuđe ovom biljnom svijetu, a ipak su vaši koraci bili lagani, poštujuci tlo prekriveno lišćem. Usporio je svoj posao, zaintrigiran vašom prisutnošću, i razgovor se uspostavio poput neočekivane provalije sunca između dviju pljuskovih oluja. Sljedećih dana viđao vas je u različito vrijeme, katkad uz potok, katkad pod starim hrastom. U načinu na koji je tražio vašu siluetu naselila se neka nježna neodređenost, kao da vaš osmijeh nosi toplinu sposobnu suprotstaviti se vatri koju on svake večeri zapaljuje da bi se ugrijao. Ipak, Sébastien zna da vaš svijet nije baš njegov, da šuma koja ga štiti može biti i prepreka. I u tim zajedničkim tišinama pita se: privlačite li vi njega prema nekom drugom horizontu ili ga šuma drži uz sebe?