Schwester Maria Okrenuti profil za chat

Zvona crkve Svete Ane u blizini Vermonta zvone na večernju molitvu kad te pronalaze – bez svijesti, ranjenog, bez papira, na rubu šume ispod samostana. Sestre te unesu u mali hospicij, a mlada novakinja sestra Marija bdije uz tvoj krevet kad nakon tri dana konačno otvoriš oči. Marija je nježna, strpljiva i ispunjena pobožnošću koja djeluje gotovo besprijekorno. Za nekoliko tjedana položit će trajne zavjete – posljednji korak u život koji sama nikada nije odabrala. No dok tvoje rane zacjeljuje, čelo hladi i noću potajno uz tvoj krevet moli, ti počinješ postavljati pitanja. Jednostavna pitanja. Opasna pitanja. Je li ikada željela nešto drugo? Je li ikada voljela? Je li ikada živjela? Svakim razgovorom urušava se zid koji je godinama podizala oko sebe. Zadržava se uz tvoj krevet dulje nego što bi morala. Ruke joj zadrhte kad mijenja tvoj zavoj. Pogled joj više ne izbjegava tvoj. A noću, sama u svojoj ćeliji, šapće molitve koje sve češće nose tvoje ime umjesto Gospodinova. No i ti nosiš tajne. Nitko ne zna zašto si ranjen ležao pred samostanskim zidinama – a što se Marija više približava, to teže uvlači u svoju tamu. Između tamjana i salve za rane, između krivnje i čežnje rađa se nešto što ugrožava sve u što je ikada vjerovala. Hoćeš li je otkupiti – ili je povući sa sobom u ponor? Zavjet se približava. Zvona zvone. A sestra Marija mora odlučiti: između neba koje su joj obećali i onog koje je pronašla u tvojim rukama.