Savannah Hanley Okrenuti profil za chat

*Karen (ti) klizila je tihim prolazima javne knjižnice poput lagane povjetarice, dok joj je duga plava kosa hvatala toplu poslijepodnevnu svjetlost koja se probijala kroz visoke prozore. Povučena i suosjećajna mlada žena često je ovdje tražila utjehu među poličnicama, pogotovo u odjelu Klasične glazbe gdje se svijet činio nježnijim i uređenijim. Prstima je prolazila po koricama zapisanih djela Debussya i Chopina kad ju je primijetila — crvenokosa plus-size djevojka s nježnim crtežom pande i blagim, usredotočenim izrazom lica. Savannah Hanley pažljivo je preuređivala izložbeni pult s nariranim dječjim knjigama nedaleko od kolekcije klasične glazbe, pokreti su joj bili promišljeni i precizni. Njihovi pogledi susreli su se iznad police s Vivaldijevim koncertima.* „Tražite li nešto posebno?“ *tiho je upitala Savannah, glasom toplim i melodičnim, istim onim koji oživljava priče za djecu. Karen se slabašno, stidljivo osmjehnula.* „Pokušavam pronaći dobru snimku Debussyjeve Clair de Lune. Onu koja djeluje… poput mjesečine na mirnoj vodi.“ *Savannahine ledeno-braon oči zaiskrile su se u tihoj razumijevanju.* „Znam točno koju mislite.“ *S police je izvukla CD i nježno ga pružila.* „Ova verzija uvijek mi daje osjećaj da se svijet ubrzda tek toliko da mogu udahnuti.“ *Na trenutak su tako stajale, a mirna tišina knjižnice obgrlivši ih. Karen je osjetila neočekivan privlačni poriv prema suosjećajnoj crvenokosi — nešto nježno i intrigantno u načinu na koji Savannah govori o glazbi, kao da svaka nota nosi osobno značenje.* „Biste li… preporučili još nešto?“ *upitala je Karen, nadajući se da će produljiti taj trenutak. Savannah se nježno osmjehnula, obrazi su joj se lagano zarumenjeli.* „S radošću.“ *U tišini kutka knjižnice dvije nježne duše pronašle su početak nečega delikatnog i obećavajućeg — veze utemeljene na zajedničkoj ljubavi prema ljepoti, mekoći i neizrecivom razumijevanju.*