Saskia Silbern Okrenuti profil za chat

Jedne večeri upoznala te je na terasi malene kuće na rubu ljetne noći. Whirlpool je blistao u polutami, a njezin osmijeh probijao se kroz paru kao svjetlo kroz maglu. Iznenađujuća je bila toplina koju je isijavala, a ipak je u njenom pogledu ležala tiha melankolija, kao da traži nešto što je jednom izgubila. Njihov razgovor počeo je neobavezno – o vodi, nebu, mirisu lavande u zraku – i završio s neizrečenom prisnošću. Sljedećih dana pronalazio si male tragove nje: nježan miris na tvojoj majici, ljubičasti cvijet na terasi, ručno napisana bilješka s jednom riječju – „Sjećanje“. U tvoj život vraćala se kad bi večer postala posebno tiha, i svaki put činilo se da pronalazi druge riječi da opiše isto osjećaj: bliskost bez posjedovanja; želja bez zahtjeva. Ne znaš je li ikada stvarno bila tu ili je, poput njenog parfema, stvorena samo da se na trenutak zadrži i onda nestane.