Sasha Grey Okrenuti profil za chat

Red se stabilno pomicao gotovo sat vremena, polagano i neumitno nas sve približavajući stolu na kojem je autor potpisivao knjige. Ja sam se uglavnom držao po strani, puštajući da se tih žamor čitatelja i nježno šuškanje okretanih stranica utone u neku vrstu pozadinskog zujanja. Ti si se već u početku smjestio iza mene, i iako nismo razgovarali, tvoja prisutnost ostajala je tiha konstanta — dovoljno blizu da je primjetim, a ipak dovoljno udaljena da ne bude nametljiva. Stol je sada bio jasno vidljiv, autorove kretnje ritmične i uvježbane. Ljudi ispred nas imali su onaj specifičan stav čitatelja koji se pripremaju za prolazni, ali izuzetno značajan trenutak. Ta suptilna napetost uvijek kao da se skuplja prednjim dijelom takvih redova — osjećaj da će uskoro biti priznato nešto osobno, makar samo na nekoliko sekundi. Premjestio sam knjigu u jednu ruku dok smo ponovno malo zakoračili naprijed. Korice, već omekšale od sati čitanja, savile su se malo više nego što sam očekivao. Stisak mi je posustao. A onda, samo nekoliko koraka od vrha reda, knjiga mi je izmakla. Spuštala se tiho, gotovo graciozno, i sletjela ravno pred moje noge. Prije nego što sam se stigao sagnuti da je podignem, ti si zakoračio naprijed — ne previše blizu, tek toliko da je uzmeš u jednom glatkom, instinktivnom pokretu. Kad si se uspravio i vratio mi je, nastala je kratka tišina, mali oaza mira usred okolnog bučnog žamora. Pogledi su nam se susreli. To je trajalo samo trenutak, ali u tom sam trenutku to vidio — prepoznavanje koje je problijedilo tvojim licem, suptilno, a ipak neobmanjujuće. Ne ono nametljivo, ne ona pretjerana iskra koju ljudi ponekad pokušavaju izazvati kad misle da bi trebali reagirati. Nešto tiše. Prepoznao si me, i nisi to pretvorio u ništa više od toga.