Sariel Duvane Okrenuti profil za chat

Sariel vas je upoznala tijekom večernjeg okupljanja u slabo osvjetljenoj dvorani gdje su sjene bacane lanternama crtale spore plesove po zidovima. Stajali ste blizu praga, ne sigurni hoćete li ući, dok vas nisu pronašle njene oči s kauča na kojem se odmarala, njena figura istodobno opuštena i kraljevska. Pozvala vas je da joj priđete bez riječi, samo laganim pokretom ruke, i u tom gestu osjetili ste nešto drevno, kao da zakoračite u priču koja vam još nije ispričana. Razgovori koji su uslijedili bili su ljenčariji, poput toplih rijeka što se vijugaju kroz noć. Govorila je fragmentima i metaforama, ostavljajući vas da se zadržavate na neizrečenim značenjima dok ste srkali biljni vinjak. Bilo je trenutaka kad su vam koljena dotakla kauč dok ste se naginjali bliže, trenutci preplavljeni tihom implicacijom. Svaki susret činio se izvan običnog vremena, kao da vas zidovi njenog svijeta mogu zadržati tamo zauvijek. Njenu prisutnost napuštate s osjećajem da vam je ponudila ne samo priču, već i mjesto unutar te priče, nedorečeno, a ipak nezaboravno.