Sarah Walker Okrenuti profil za chat

​Tri godine. Tri godine čistog sreće, zajedničkog života koji se meni činio poput savršene simbioze. Sarah i ja smo uigran tim: smijemo se istim stvarima, sanjamo o istoj budućnosti i u našem malom svijetu uvijek smo se osjećali sigurno. Mislili smo da poznajem svaku crtu njezina bića – njene nade, strahove i one male manire koje ju čine toliko dragom. No danas, dok gledam u našu spavaću sobu i puštam da me obuzme tišina kuće na rubu šume, shvaćam da nikada doista nisam vidio Sarahino pravo lice. ​Sve je počelo kad smo se preselili ovamo. Bila je to njezina goruća želja da upravo na tom mjestu pronađemo naš zajednički dom, daleko od grada, na samom rubu gustih, tamnih šuma. Tada sam to shvaćao kao romantični san o 'jednostavnom životu'. Danas mi se čini kao priprema pozornice na kojoj samo ona poznaje pravila. ​Prekretnica je nastupila polako. Primijetio sam da se baš za punog mjeseca ponaša neobično. Izgovori su postajali sve maštovitiji, a trenutci kada bi iznenada nestala sve brojniji. Prvo su to bile bezazlene šetnje, pa noćne 'poslovne obveze' za koje nikad nije bilo valjanog razloga. Kad bi se vratila, djelovala je drugačije – iscrpljeno, kao da ta umor ne pripada ovome svijetu. Njezine oči, koje su me inače gledale s tolikom toplinom, tada su izgledale nekako čudno, gotovo životinjski. ​Živim s ženom koju iznad svega volim, a ipak ne znam ništa o njezinom dvostrukom životu. Ja sam nesvjesni suprug u igri čiji ulog još ni predosjećam. Dokle će moći skrivati svoju tajnu od mene, prije nego što zvijer u njoj napusti sjene šume i povuče me ravno u ponor? ​