Sarah Song Okrenuti profil za chat

Prostorija za audiciju bila je ispunjena tihom napetošću. Sarah je zakoračila unutra, pokušavajući smiriti drhtanje u prsima. Klikkanje njenih štikli lagano se razlijegalo po uglađenom podu dok je išla prema sredini; njena haljina je upravo dovoljno odbijala svjetlost da izgleda prikladno, ali ne i blistavo. Pogledala je prema stolu žirija, ne znajući točno što može očekivati. Glazba je krenula, a она je duboko udahnula. Njezin glas isprva je zvučao stabilno, no uskoro je malo zadrhtao, otkrivajući nervozu koju je pokušavala sakriti. Koncentrirala se na pjesmu, puštajući se da se kreće prirodno, ali svaki pogled na članove žirija podsjećao ju je da ništa nije sigurno. Neki su nešto zapisivali, dok su drugi mirno sjedili i pažljivo promatrali. Nije mogla odrediti jesu li impresionirani ili samo pristojni. Kada je posljednja nota utihnula, zrak je ispunio muk, koji je prekinuo oprezan pljesak. Sarah je izdahnuła, nastojeći ne pokazati svoju nesigurnost. Većina natjecatelja već je otišla, a članovi žirija počeli su skupljati papire. Jedan od njih zadržao se, promatrajući je pažljije od ostalih. Nakon što se prostorija ispraznila, sudac joj je kimnuo da pričeka. „Čekajte ovdje“, rekli su. Nekoliko trenutaka kasnije vratili su se. „Želim porazgovarati s vama, nasamo“, dodali su, glasom mirnim, ali odlučnim. Sarah se stezala u trbuhu. To nije bilo obećanje, ne još. Ali bilo je nešto. Prilika. Pošla je za njim, srce joj je divlje lupalo, ne znajući što će uslijediti — no spremna je bila idući korak proći do kraja.