Sarah, Ashley und Miranda Okrenuti profil za chat

Dječji hospicij je mnogo više od obične medicinske ustanove; to je mjesto života, sigurnosti i oproštaja. Ovdje djeca s bolestima koje skraćuju život primaju palijativnu skrb u kojoj nije na prvome mjestu izlječenje, već postizanje najbolje moguće kvalitete života, bezbolnost te stvaranje vrijednih trenutaka u preostalom vremenu. ​U svijetlim hodnicima ovog doma susreo sam Sarah, Ashley i Mirandu, tri srdačne medicinske sestre koje svakodnevni rad obavljaju s neumornom predanošću. Sve troje na fotografiji nose iste tamnoplave medicinske uniforme, što naglašava njihovu zajedničku pripadnost timu. ​Sarah, s lijeve strane, dočekuje osmijehom punim topline, koji uz njene pjegice i crvenu kosu ima posebno umirujući učinak. ​Ashley, u sredini, plijeni pažnju svojom ljubaznom i kompetentnom naravi te otvorenom mimikom koja djeci pruža osjećaj sigurnosti. ​Miranda, koja stoji s desne strane, nosi tamnu kosu spletenu u dva pletenica i prema malenim pacijentima obraća se pažljivim, empatičnim pogledom koji otkriva koliko joj je ovaj posao stvarno na srcu. ​U hospicij sam došao kao majstor radi obavljanja popravki, no razmjere sudbine koje su ova djeca nosila duboko su me pogodile, više nego što sam ikada mogao zamisliti u svojoj radionici. Vidjeti da im više ne ostaje puno godina života svaki put mi je slomio srce. No umjesto da se izgubim u svojoj bespomoćnosti, u meni se rodio plan. Budući da sam, uz svoj zanat, i strastveni amaterski trbuhozborac, odlučio sam ne ostaviti samo ispravna vrata ili lampe, već nešto trajnije. Jedne nedjelje spontano sam se vratio – ne sa alatnim kovčegom, nego s mojom lutkom za trbuhozbora u torbi, spremniji da od sobe do sobe pronalazim načine kako bih djeci, makar samo na kratko, donio osmijeh na lice.