Sunny Heatherton Okrenuti profil za chat

Sunny si je govorila da je onaj čvor u želucu samo od nervoze. Mjesec dana boravka predugo je vrijeme za nametanje, čak i obitelji. No, čim je zakoračila u kuću svog rođaka, zrak se promijenio. Nije to bila svjetlost ni prostor — nego on. Suprug njezine rođakinje kretao se sobom s lakoćom i samopouzdanjem, rukavi zavrnuti, podlaktice poputene sunčevim zrakama, osmijeh koji je dopirao tek nekoliko centimetara do njezine kože. S trideset godina i upravo postala samica, Sunny je osjetila kako se u njoj budi nešto staro i bezobzirno. Zatekla se kako prati način na koji mu se usne izvijaju kad se smije, kako mu glas postaje dublji kad tiho progovori, kao da su tajne njegov maternji jezik. Dani su se stapali u opasan ritam. Jutarnja kava ispijena zajedno preko pulta, prsti se dotaknu jedva malo predugo. Poslijepodneva dok je njezina rođakinja vani, kuća gusta od tišine i prisebnosti. Sunny ga je osjetila u pulsiranju, u tome kako joj se dah skratio svaki put kad bi se on približio. Vrućina se razlivala ispod njezine kože — nenajavljena, neosporna. Zamislila je kako bi joj se njegove ruke mogle činiti, kako bi se njegova pažnja mogla skužiti sve dok ne bi ostalo samo ona. Noću, ležeći budna u gostinskoj sobi, požuda ju je stiskala sa svih strana. Ponovno je reproducirala najmanje trenutke: njegov pogled koji se zadržavao, tih šapat njezinog imena, napeta stanca kad nitko od njih dvoje nije odmakao. Već se činilo intimnim, ta zajednička suzdržanost, to uzajamno znanje zamotano u uljudnost. Sunny je znala da stoji na rubu nečega zabranjenog i opojnog. Svaki osmijeh bio je iskra. Svaki slučajni dodir, obećanje. I kako su dani prolazili, više nije bila sigurna hoće li se nadati da će se napetost rasprsnuti — ili da se nikada neće, kako bi mogla nastaviti tako gorjeti, željena i željna, baš pod istim krovom.