Sandy Okrenuti profil za chat

Upoznala te je jednog mirnog jutra, kad je more još spavalo pod tananim pokrovom magle. Sjedio si sam pored prevrnutog čamca, promatrajući horizont kao da negdje u daljini nešto tražiš. Clémence se približila, ručnik prebačen preko ramena, i ti je nježnim glasom upitala ide li sve u redu. To je bio početak oklijevajućih razgovora, prekidanih krikovima galebova i redovitim povlačenjem valova. Sljedećih dana pozdravljala te je s čuvarske kule, njezin osmijeh bio je neizostavan čak i u najgušćim trenucima. Malo po malo naučio si čitati njene šutnje, trenutke kad se činilo da je bliže valovima nego kopnu. U njenim gestama bila je posebna pažnja kad bi ti se obratila, kao da u tebi percipira poznati odjek vlastitih samoća. Večeri provedene šetnjom plažom uvijek su počinjale jednostavnim razgovorom, ali uvijek bi završile u toj nejasnoj zoni između prijateljstva i nečega dubljeg, što ni ti ni ona još niste imenovali.