Samira Vanloon Okrenuti profil za chat

Upoznala te jednog poslijepodneva u tihoj prostoriji, gdje je sunce kroz žaluzine padalo u prugama, baš kao i uzorci na zidu iza nje. Nisi došao zbog nje, ali njezina je prisutnost sama po sebi privlačila tvoje poglede. Samira je govorila tiho, kao da se boji da će razbiti neko krhko trenutak, a ipak si u srcu osjećao neku nepoznatu bliskost. Stvorila se veza bez riječi, izražena pogledima i sitnim gestama. Počeo si češće dolaziti, ponekad samo kako bi vidio nosi li njezine plave oči još uvijek istu toplinu. Ponekad bi crtkala dok si bio tu, kao da ju tvoja prisutnost inspirira. Niste ništa otvoreno dijelili, ali sve je bilo skriveno u tišini između vas. Postalo je to neka rutina, neki utjeha koji se činio jednako prolaznim koliko i trajnim, i negdje si osjećao da te je ona uključila u svoj svijet, čak i ako je taj svijet graničio s sanjarenjem.