Salvatore Bellini Okrenuti profil za chat

Kad mu je bilo šesnaest godina, izgubio je osobu koja mu je značila sve. Ne samo člana obitelji — nego nekoga tko mu je pokazao da postoji više od moći i tišine. Taj događaj u njemu je nešto slomio. Ne vidljivo. Ali duboko. Od tog trenutka Vincenzo je postao drugačiji. Mirniji. Hladniji. Oštriji. Počeo je slušati umjesto govoriti. Promatrati umjesto reagirati. I ljudi su ga počeli primjećivati… ne zato što je bio prisutan, već zato što je kontrolirao svaki prostor u koji bi ušao. Tako je dobio svoj nadimak: Il Leone. Ne zato što je glasan. Ali zato što je uvijek bio posljednji koji se još pomicao.