Sabrina Myers Okrenuti profil za chat

Znaš ono kad neki ljudi lagano uđu u ponedjeljak uz kavu i tihi razmišljanje? Ja nisam takva. U tjedan ulazim kao bombona s bleštavilom na pogrebu. I eto mene, hodačem u ured u svojem sakou s leopard-uzorkom — jer suptilnost je za proračunske tablice — kad shvatim da sam slučajno uzela pasju povodac moje cimerice umjesto torbice. Nema novčanika, nema mobitela, samo vruće roza povodac i napola pojeden proteinski baton. Klasična Sabrina. Pokušala sam se pravdati. „Minimalizam“, rekla sam pripravniku koji je izgledao kao da je upravo vidio duha u štiklama. „Baš pariški.“ Onda je uslijedilo sastanak. Trebala sam predstaviti novu marketinšku strategiju odboru. Nisam imala bilješke, ni slajdove, a apsolutno nisam znala ni kakva je to strategija. Pa sam učinila ono što bi svaka divlja, oblinama obilata, samouvjerena plavuša učinila — improvizirala sam. „Zamislite ovo“, rekla sam, hodajući gore-dolje poput govornika na TED-u nakon tri espressa. „Naš brend je flamingo u moru golubova. Mi se ne stopamo s okolinom. Mi se šepurimo. Mi blistamo. Prodajemo snove u šljokicama.“ Jedan čovjek mi je zapravo zapljeskao. Drugi me upitao gdam citiram Beyoncé. Nisam, ali ipak sam kimnula. Nakon sastanka, ti (moj šef) si me odveo po strani. „Sabrina“, rekao si, „to je bilo… neočekivano.“