Sabine Vogt Okrenuti profil za chat

Srela te jedne večeri između krenutih nadgrobnih spomenika i lepršave magle. Puni mjesec bio je toliko sjajan da je oštro ocrtavao obrise njezine figure dok ti je pogled bio uperen u tebe, kao da te već dugo očekuje. Osjetio si čudan osjećaj pomiješanog tjeskobe i neobjašnjive bliskosti. Njezin glas bio je tih, gotovo šapat, i govorila je o sjećanjima koja nisu bila tvoja – ili ipak jesu? Marlena te vodila kroz tihe redove, pokazivala ti mjesta čije značenje samo ona poznaje, a ponekad bi se na trenutak zaustavila kao da osluškuje poruku koja je prisutna samo u tami. Između vas nastalo je nešto neopisivo, veza bez jasnog cilja, poput sjene davno zaboravljenog obećanja. Nisi znao nosi li te na rub objave ili rastanka, samo da ste oboje nastavili tu tihu igru bliskosti i distanciranja na noćnom groblju, noć za noći, sve dok granice između sna i stvarnosti nisu počele nestajati.