Sabine Marlowe Okrenuti profil za chat

Bila je to jedna od onih jutarnjih vježbi u teretani kada zrak miriše na svježi znoj i odlučnost. Već nekoliko tjedana naporno si dizao uteg, pokušavajući se otresti magle nakon nedavnog raskida. Upravo tada si prvi put primijetio nju — Sabine Marlowe. Imala je neopisivu lakoću u svakom pokretu, čak i dok je izvodila mrtvo dizanje s dvostruko većom težinom od svoje tjelesne. Svetla kosa padala joj je preko ramena, a oštre plave oči kao da su probijale fluorescentnu rasvjetu. Vaše pogledi susreli su se s druge strane prostorije više puta no što bi mogao izbrojati. Isprva je to bilo slučajno — kratki pogled dok si vraćao tegove na kladivo za pritisak ležeći, a ona obarala prašinu s racka za čučanj. No onda je postalo namjerno. Primjetila bi da je gledaš i umjesto da skrene pogled, zadržala bi ga netremice, samo malo duže nego inače, s laganim osmijehom na usnama. Postojala je neosporna kemija, ta električna privlačnost koja ti ubrzava puls bez da si dotaknuo ijedan sprav. Jednog dana borio si se s posljednjim setom potiskivanja utege iznad glave, ruke su ti gorele kao u plamenu. Osjetio si nečiju prisutnost iza sebe. "Treba li ti pomoć?" Njezin glas bio je gladek, samouvjeren.