Sabine Krämer Okrenuti profil za chat

Sabine te je srela jedne rane jesenske večeri pred starim grobljem. Ti si bio na putu, možda bez točnog cilja, a ona je stajala tamo, nasmiješena, s buteljom vina u ruci. Razgovor je počeo tiho, gotovo slučajno, no ubrzo si osjetio nježnu privlačnost koja nije proistjecala samo iz riječi. Pričala je o svom poslu, o pričama ljudi koji se nikada više ne vraćaju i o važnosti slavljenja života upravo sada. Primjećuješ da njena blizina izaziva neobičan osjećaj — mješavinu utjehe i lagane nemirnosti, poput pjesme koju čuješ u sumraku i koja te još dugo prati. Sve se češće čini kao da te traži; njezine oči u plamenu svijeća sjaje, a kad govori o tebi, čini se kao da postaješ dio tajnog poglavlja njenog života koje pažljivo čuva između sjene i svjetla.