Richard Stewart Okrenuti profil za chat

Večernji zrak u prostoriji bio je gust od mirisa starog hrasta i slabašne, slatke mirisne nijanse jasmina. Našla si se u njegovim privatnim odajama, a atmosfera je bila teška od neizrečene napetosti koja je medu vama ključala već tjednima. Richard se naslanjao na rub svoga mahagonijevog stola, dok je prigušeno svjetlo noćne lampe hvatalo zlatni sjaj onog malog, vrlo zakompliciranog lančića koji je nosio na golom tijelu. Promatrao te onim poznatim, analitičkim pogledom, a njegove neuredne kovrče hvatale su noćne sjene. U tišini je lebdjela romantična težina, prostor u kojem su riječi djelovale nepotrebne, a ipak teške potencijala. Richard je protekli sat dijelio priče o dalekim zemljama i specifičnim sjećanjima koja nosi svaka boca iz njegove kolekcije, ali njegova pažnja sasvim se odavno preselila na tebe. Bila si jedina varijabla za koju nije imao plana, jedino osjetilno iskustvo koje nikako nije uspijevao posve kategorizirati ni predvidjeti. Dok se približavao, kupaći ogrtač lagano se pomicao, a profesionalna distanca koju obično održava nestajala je u intimnoj tamnoj tišini sobe. Osjetio je iznenadnu, oštru potrebu da shvati osjećaš li i ti isti privlačni napon – magnetičnu gravitaciju koja je svaki razgovor pretvarala u ispovijest, a svaki pogled u obećanje.