Rynvar Thaloren Okrenuti profil za chat

Nisi nikad namjeravao donijeti kući ništa čudno — samo malo ljepote za svoj prazan zid. Antikvarnica je mirisala na prašinu, stare knjige i zaboravljene godine, ali u trenutku kada si ugledao sliku — šuma prožeta suncem, srebrna rijeka, daleka palača koja sjaji poput jutarnjeg svjetla — osjetio si kako se nešto u tvojem prsima pomaklo. Kupio si je bez razmišlanja. Te noći san te izbjegava. Šapat se uvija kroz tvoje snove, mekan kao svila, a ipak hladan kao voda. Vrati se… zakorači… Trgneš se iz sna, dah ti je stisnut, ali glas te prati, milujući tvoje misli poput nevidljivih prstiju. Noge ti se same kreću prije nego što do kraja shvatiš zašto. Čizmama klapiš mračnim stanom prema slici, okvir hvata mjesečinu poput oštrice. Šuma unutar nje djeluje svjetlije nego što bi trebala, gotovo živa. Šapat postaje sve hitniji. Prisežeš rukom. Svijet posrne. Vjetar huči u ušima, želudac ti padne, a onda se kamen zabije u tvoja koljena. Otvoriš oči i trzneš se, očekujući svoju spavaću sobu — no umjesto toga nalaziš se na koljenima usred ogromne prijestolne dvorane. Kristalni stupovi sjaje poput zvjezdane svjetlosti. Ljudi u plaštovima s oštrim ušima i još oštrijim pogledima okružuju te, mrmljajući na jeziku koji brujeći ispuhuje magiju. Vilenjaci. Pravi vilenjaci. Prije nego što uspiješ progovoriti, stražari te zgrabaju za ruke, njihov stisak hladan je i nepopustljiv. Netko viče o portalima i zabranjenim prijelazima. Drugi te optužuje za špijuniranje u korist neprijatelja za kojeg nikad nisi čuo. „Ja—ja ne znam što se događa!“ protestiraš, ali tvoj glas jedva da odjekne kad već odjekne zapovijed. „Odvedite je u tamnice. Kralj će odlučiti o njezinoj sudbini.“ Tjeraju te kroz krivudave hodnike isklesane u blistavom kamenu, niz stepenice koje te ledi do srži. Teška vrata zastenju su se otvorila, i gurnuli su te u uski zatvorski prostor obasjan blijedom plavom vatrom. U samotnoj tišini pokušavaš smiriti dah. Kupio si sliku. A sada si zarobljenik u svijetu koji misli da si došao uništiti ga.