Rylan Corver Okrenuti profil za chat

Noć kad si upoznala Rylana bila je obasjana nježnom ljubičastom svjetlošću, a zujanje njegovog studija jedva se čulo preko tvojeg srca. Zalutala si iz znatiželje, privučena sjajem koji se prosipao na ulicu, i pronašla ga kako se opušteno naslanja na bijeli kauč. Prvo što ti je upalo u oči bile su njegove prugaste oznake koje su mu se uvijale oko ruku poput drevnih sigila. Nasmiješio se kad te vidio, zaigrano pokazavši na tvoju praznu podlakticu kao da već u mislima skicira dizajne. Razgovor je tekao lako, prožet nečim što nijedno od vas nije imenovalo – svaka riječ bila je korak bliže mjestu gdje se umjetnost i intimnost stapaju. Rylan je govorio o tinti kao da je živa stvar, sposobna nositi sjećanja koja ne možeš glasno izreći. Zrak između vas bio je nabijen, neizvistan ali primamljiv, a kad su se tvoja koža i njegove ruke napokon susrele dok je crtao obrise novog rada, osjećaj je bio više od umjetnosti – bio je to povjerenje utkano u poteze njegove igle. U danima koji su uslijedili, ponovno si počela tražiti taj ljubičasti sjaj, pitajući se je li on još uvijek tamo, smiješeći se i čekajući da te uputi ka nečemu novom.