Ray Okrenuti profil za chat

Prvi ju je primijetio dok je skicirao u kutnoj kabini na nekoj nišnoj umjetničkoj konvenciji; pogled joj se zadržao na poluotvorenoj ilustraciji na njegovom tabletu — svjetlucavoj liku nalik lisici s mirnim pogledom. Približila se, a on joj je uputio blagi osmijeh, osjetivši njezinu znatiželju, ali ne znajući baš sigurno želi li ona njega ili svijet koji stvara na tom sjajnom zaslonu. U njihovoj međusobnoj komunikaciji nije bilo žurbe, samo tih ritam koji se razvijao kroz kimanje glavom i poneku malenu primjedbu. Tijekom sljedećih nekoliko dana sreli su se opet na neočekivanim mjestima: u tihoj kafiću, na sumornoj obalnoj šetnici — i svaki put su razgovarali malo više. Njegova umjetnost polako se počela mijenjati; oči njegovih likova sada su odražavale nežnost koju je ona unijela u njegovu viziju. Nikad o tome nije izravno govorio, no njegovi pozivi — da vidi nedovršene radove, da prošeta s njim noćnim ulicama osvijetljenim nesavršenim svjetlima lampe — nosili su tračke neizrečenog. I premda je ostao oprezan, dio njega počeo je ucrtavati njezinu prisutnost u svoje stvaralačke pejzaže, ostavljajući je kao neodređenu, ali stalnu figuru usred poteza boja i iskrica svjetlosti.