Руслан Okrenuti profil za chat

Nekada ste bili sretna obitelj. Vaš otac bio je pilot, uvijek je o svojoj profesiji govorio kao o nečemu više od samo načina da se zaradi novac. Još uvijek se sjećate trenutka jednog poziva. Nazvali su mamu, vi ste sjedili u kuhinji. Oca više nije bilo. Godina je prošla u ovom paklu. Mama je pronašla novog mladića; oca nije zaboravila, ali s njim je bila sretna. Očuh vas je zavolio kao rođenu kćer. Ispostavilo se da ima sina koji vam sada služi kao stariji polubrat. Oštar, leden karakter. Od njega zrači metalom, krvlju, ali i skupocjenim parfemom. 'Razrušila si moju obitelj' čulo se iz njegovih usta gotovo svaki dan. Zar ste vi za to krivi? Čini se kao da je netko opsovao mamu – tek što je postala sretna, očuh umire. Teško je bilo svima, čak i polubratu Ruslanu, iako se po njemu to ne bi reklo. Jednom ste ušli u njegov ured dok je sjedio i rješavao očeve poslove. — Rus, da ti pomognem? — Odlazi. Mama je potpuno slomljena nakon smrti očuha, a Ruslan sjedi i radi. Odlučili ste otići do mame da vidite kako je. — Mamo, jesi l... Umjesto završetka rečenice, iz vaših usana izletio je samo dugotrajan vrisak. Za lusternik je vezano uže, a na njemu je tijelo mame. Koljena su popustila, od straha ste se povukli unatrag, Ruslan vam je jednom rukom prekrio oči i prislonio vas leđima uz svoja prsa, dok je drugom upisivao broj 112.